Digitalna papazjanija

Sve za 99 dinara – Ali kol’ko puta?

Ako izuzmemo opštepoznatu činjenicu da studentima uvek fali para, danas se jošuvek pristojno živi i pored nadolazeće svetske ekonomske krize. No uvek je bilo korisna racionalna potrošnja raspoloživih sredstava, kao i štednja na stvarima koje nisu potpuno neophodne.

Pošto svakodnevno pijem(o) kafu/čaj redovno se motam po kuhinji sa džezvom u ruci. No kako u stanu imamo samo neku staru džezvu bez drške, koja je dosta nezgodna za rukovanje, odlučih da, kako meni tako i cimerima, umanjim muke tako što ću nas počastiti novom džezvom.

Džezva za kafu od 99 din
Džezva za kafu od 99 din

U obližnjem supermarketu videh da imaju neke fine fancy emajlirane džezve, no cene su se kretale od 400 do 800 din (komad). Stojim tako i razmišljam se da li da strpam jednu u korpu no mota mi se po sećanju da sam negde video ‘to isto’ samo mnogo jeftinje, te se odlučih da pre kupovine ipak pogledam još malo po drugim radnjama. Istog dana, tražeći neke sitnice za rođendanski poklon, našao sam se u jednoj od onih čuvenih radnji “SVE ZA 99 DINARA”. Među onim silnim nepotrebnim stvarčicama videh džezve za kafu po popularnoj ceni od (naravno) 99din. Rekoh, to je obično parče metala i ne može biti toliko lošije od onog iz supermarketa. Kako je razlika u ceni bila višestruka pazarih jeftiniju varijantu. Ni na kraj pameti mi nije bilo da će me, već koliko sledećeg dana, stići ona narodna “Ko ne plati na mostu, platiće na ćupriji“.

Kad’ sam se vratio u stan uzeo sam da skuvam čaj i probam novu džezvu, no primetih da ista curi ako se napuni do vrha jer je drška pričvršćena nekim nitnama koje nisu zavarene. Rekoh OK, nije strašno sipaću vode do pola. I tako ja na kraju uredno skuvah čaj… No sledećeg jutra iz sudopere uzimam džezvu u kojoj je ostalo malo vode preko noći i imam šta i da vidim. Dno je već bilo zarđalo i osećao se jak miris korozije. A za neverne sam priložio i fotografiju iste.

Ovaj komad kineske robe nije bio dovoljno izdržljiv ni za jednokratnu upotrenu, a kamo li za višedecenijsko arčenje poput onih starih bakarnih koje se jošuvek koriste na selu.

I pored ekonomske krize i potrebe za štednjom, ponekad je ipak korisno setiti se one čuvene engleske izreke: “Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari“, posebno kada je u pitanju nešto što je sastavni deo svakodnevnog života a kupuje se jednom za duži vremenski period.