Digitalna papazjanija

Pravila ponašanja na Internetu za početnike

Računari koje danas koristimo dostupni su širokim narodnim masama. Za razliku od onih prvih, koji su pravljeni za određene specijalizovane poslove i kojima su upravljali obučeni profesionalci (da se tako izrazim), današnji PC računari imaju daleko širu primenu, pa se i različiti tipovi ljudi nalaze na mestu njihovih korisnika. Sve je veći broj dece koja koristi računare i to ne samo za igre, kako se to uvek nekako prvo nasluti, već za razne druge zanimacije. Danas je računar bez pristupa Internetu samo jedna kutija na stolu koja imitira DVD player ili muzičku liniju, pa je, čak i u Srbiji, sve veća penetracija Interneta doprinela do njegove popularizacije i široke dostupnosti. Na Internetu ljudi interaguju jedni sa drugima, a kao što smo već zaključili, više to nisu samo geekovi, već ima raznih profila ljudi, različitih obrazovnih struktura i verovatno najbitnije iz različitih starosnih grupacija.

Podvukao sam deo rečenice u prethodnom pasusu, jer ta komponenta interakcije postaje cilj svih tehnoloških inovacija, pa je samim tim i ključna stvar za svačije individualno doživljavanje same tehnologije. Koncentrisaću se u ovom tekstu na Internet, kao mrežu koja najviše utiče na razvoj savremenog društva i na odnos ljudi prema Njemu. Kad kažem “Njemu” (velikim slovom) mislim na projekciju Interneta u našim očima (našim doživljajima istog) koja je odraz svih drugih ljudi na toj Mreži koji međusobno interaguju, pa samim tim grade tu ogromnu mrežu bez granica, bez kože, bez nacije, bez religije…

Kao što u stvarnom živoru postoji taj društveni kodeks koji nazivamo bonton, tako postoje i neka nepisana pravila ponašanja na Internetu. Detaljnije pisanje o njima ću ostaviti za neku drugu priliku, a ovde ću se osvrnuti na neke bitne stvari koje svi posle nekog vremena nauče na teži način.

Kad se nešto pojavi na Internetu, to ostaje zauvek na Internetu

Verovatno vam je poznata izreka da kada se nešto pojavi na Internetu, to ostaje zauvek na Internetu. Na Internetu je sve javno dostupno, bilo da je u pitanju izjava, slika, tekst, video ili sl. zato budite svesni toga. Čak i ako se predstavljate pod lažnim imenom, pseudonimom ili sl. nikada niste sigurni da vas neko nekada neće povezati sa svojim pravim identitetom. Čak i u takvim slučajevima, može se desiti da se neke vaše stvari iz prošlosti niotkuda pojave na Intenetu. Možda su one sve vreme i bile tamo negde, samo su od jednom došle do vas ili su bile sačuvane na nekom mirnom mestu i iz bilo kog razloga isplivale na površinu.

Uzmimo jednostavan primer gde se jednog dana probudite i na Fejsbuku vidite ceo foto album sa maturske ekskurzije iz srednje škole, koji se vašem školskom drugu eto jednostavno svideo jer je naleteo na njega među starim fotkama dok je sređivao sobu i rešio da svoje vesele trenutke podeli sa svojim prijateljima. Njega su te fotke pijanih maloletnika u Atini nasmejale i podsetile na staro dobro vreme, a vi ste ceo taj period adolescencije potisnuli u davno zaboravljenu prošlost i pitate se da li je zaista iz tog izroda sa pocepanim patikama i ižvrljanim pantalonama evoluirala osoba sposobna za interakciju sa drugim formama inteligentnog oblika života. Odtagovali ste se sa svojih sramnih fotki i šaljete svom školskom (preteću) poruku gde ga molite da cenzuriše fotke na kojima ste vi, a u međuvremenu su svi već poskidali fotke i postavili ih po svojim profilima. Ponavljate postupak sa svakim profilom koji je te fotke umnožio, ali one i dalje, poput bitumena koji neprestano izlazi iz parketa, nastavljaju da vas opominju da od svoje prošlosti ne možete pobeći. Shvatate da je dalji život uzaludan i gasite svoj FB nalog.

Ok, malo sam preuveličao, ali shvatate poentu. U ovakvom slučaju i niste mogli preterano da utičete, jer ne znate uvek šta možete očekivati od drugih ljudi, ali zato budite obazrivi kada sami na Internet postavljate svoje fotografije. Ponavljam, fotografije sam uzeo samo kao primer, jer se tekst odnosi na bilo kakav sadržaj koji završi u okeanu Interneta.

Ovu celinu ilustrovaću i kratkim video klipom u kome Obama savetuje decu u školi da paze šta postavljaju na Fejsbuk, jer im se to kasnije u životu može obiti o glavu.


YouTube Direkt

Sada kada ste svesni da jednom objavljena stvar u javnosti može zauvek ostati u javnosti, vreme je da se prešaltujem na temu privatnosti.

Ako nisi na Fejsbuku, ne postojiš

Sigurno ste čuli i za izjavu u naslovu iznad. Trenutno je to Fejsbuk, ranije je bio MySpace, sutra će biti nešto drugo. Nije ni bitno koja je društvena mreža u pitanju, jer ono čega morate biti svesni je da je svaka nova koja postane popularna, mnogostruko veća od one prethodne. Samim tim predstavlja ogroman katalog ljudi na Internetu. Taj veliki katalog se lako pretražuje, a veze između prijatelja taj postao čine još lakšim. Ako nisi na Fejsbuku, to znači da te neko ko je na Fejsbuku teže može pronaći nego da jesi tu. Ako si na Fejsbuku (ili skoro pa bilo kojoj društvenoj mreži) imaj na umu da si svesno pristao da budeš deo toga. Deo tog kataloga koji se lako pretražuje, gde se ljudi upoređuju po svojim interesovanjima, navikama, povezanosti sa prijateljima, brendovima i sl.

Ne želim ovom prilikom da skrećem na priče o tome kako smo svi označeni svojim jedinstvenim identifikacionim kodom i kako na sebi imamo barkod i kako je to katalogizovanje nužno loša stvar, već samo želim da budete svesni šta se može desiti sa vašim podacima ako se tamo pojave. Tehnologija je razvijena da nam unapredi i poboljša živote, a ne da nas učini njenim robljem. Ipak, od vas samih zavisi kako ćete je koristiti, a pošto pričamo o Internetu, vi birate kao ćete se na Njemu ponašati.

Ponovo ću kao ilustraciju iskoristiti kratki video klip koji je zapravo parodija na Fejsbuk, ali se ipak dobro razmislite jer skrivene poruke koje nosi nisu nimalo naivne.


YouTube Direkt

Ovde već dolazimo do ključnog dela bitnog za ponašanje na Internetu, a to je samokontrola. Ili je samocenzura možda bolja reč. Pre nego se upustite u korišćenje nečega tako velikog i moćnog poput Interneta, jako je bitno da se edukujete i informišete o tome kako neki servis funkcioniše, kakva su vaša prava i obaveze, kao i to ko ima pristup vašim informacijama, kao i kako i pod kojim uslvima tim informacija taj neko može da raspolaže (jer da mu nisu trebale, ne bih ni prikupljao, zar ne?). Kako nekad, iz bilo kog razloga, nećete biti u mogućnosti da saznate ‘pravila igre’, ostaje vam samo da budete sumnjičavi i paranoični prema svemu, pa da ocenite da li je to polje za vašu lozinku (ili bilo koju drugu poverljivu informaciju) koje vam je iskočilo na ekranu pravi partner sa kime tu informaciju želite da podelite.

Nekada će to biti ekran za prijavljivanje na Fejsbuk, e-mail ili možda e-bankarstvo… što je ozbiljnija stvar u pitanju i vi bi morali da budete obazriviji. Na Internetu su česte pojave pecanja (eng: phishing) gde se lažni Internet sajt predstavlja kao sajt banke, Fejsbuka, e-maila ili sl. tražeći od vas da upišete svoje lične podatke poput lozinke i sl. koja vam na taj način bude ukradena, a vaš profil ‘hakovan‘ ili kako god. Ovo je samo jedna od pretnji koje se smucaju Internetom i ako niste upoznati sa ovim terminom preporučujem da se detaljnije informišete.

Poenta priče je da morate biti pažljivi i svesni šta je stvarno, a šta ne, kakav servis koristite i šta se na njemu dešava. Samo od vas samih zavisi šta ćete na Mreži podeliti sa ostatkom njenih korisnika. Nadovezaću se na prvi podnaslov o o(p)stajanju informacija na Internetu i zaključiti u vidu dva konkretna saveta koja morate imati na umu pre nego što bilo šta objavite bilo gde na Internetu:

  • Ako se dvoumite, ne postavljajte! Ako postoji makar i trunčica sumnje u ispravnost onoga što želite da objavite, nemojte dok niste apsolutno sigurni da je to ono što želite.
  • Pretpostavite da će sve što postavite dospeti do svake osobe iz vašeg života. Uključujući jednog dana i vašu decu! Kao što sam već pomenuo, čak i ako na Internetu stvari objavljujete pod pseudonimom, zamislite na trenutak da svako od vaših poznanika sazna da ste to vi objavili.

Ako ste uzeli u obzir obe prethodne stavke, svesni ste potencijalnih posledica i ok ste sa tim, samo napred. Uživajte u čarima Interneta i deljenja… Ako vaše posledice mogu bilo kako negativno uticati na vas ili vašu budunćnost, razmislite još jednom pre nego što vašu ideju podelite sa drugima.

Nemojte da Internet negativno utiče na vaš život

Internet je jedno divno mesto gde ima neverovatno puno genijalnih ljudi, nesebičnih drugara i beskrajno slobodnih i besplatnih dobara, bilo da je u pitanju zabava, edukacija, druženje, resursi za neki online posao ili sl. Ako ga koristite na pravi način, može vam promeniti život na bolje na jako puno načina. Takođe, ako neprestano pravite greške i ne pazite šta radite, Internet, kao i sve drugo u životu, može negativno uticati na vaš život. Primetite na vreme ako je tako i preduzmite nešto.

Kao i za svaku drugu stvar u životu, neki ljudi mogu postati zavisni i od Interneta, čime on postaje jedan od njihovih poroka. Zato je posebno bitno obratiti pažnju kada se na jednom mestu nađu dve stvari sa njima ljudi moraju biti pažljivi. Uzmimo na primer kockanje. Samo po sebi kockanje je vid zabave, ali ako preterate u tome (ponovo, kao i u bilo čemu drugom) ono može prerasti u porok i negativno uticati na vaš život. Zato se sajtovi koji se bave kockanjem preko Interneta pridržavaju nečega što se zove “odgovorno kockanje“. Jedan od dobrih primera je jedna popularna evropska online kockarnica, na čijem sajtu je detaljno opisano kako da se pridržavate pravila ‘odgovornog kockanja’ i kako da prepoznate da li ste među onih par procenata ljudi koji se ovom poroku ne mogu odupreti. Sam tekst je na engleskom, ali je zaista dobar primer kako neko, ko od toga zarađuje, misli na svoje korisnike.

Sa druge strane, postoje ljudi koji jednostavno imaju nerealna očekivanja ili ne shvataju Internet u potpunosti. Ovo je posebno osetljiva tema kada su u pitanju deca i sa njima se mora posebno raditi kada su ove stvari u pitanju. Osvrnuću se na jednu potresnu priču koja me je zapravo i navela da napišem ovaj tekst, koja ovu temu trećeg podnaslova povezuje sa uvodom sa početka teksta. Deca na Internetu i kakve ih opasnosti vrebaju.

Kao što rekoh, na žalost za ovaj deo ilustracija ide u obliku jedne potresne priče o tinejdžerki iz Kanade koja se ubila nakon što je na YouTube-u objavila svoju ispovest o tome kako je školski drugovi zlostavljaju.


YouTube Direkt

Naime, ovoj maloletnoj devojci je život počeo da se pretvara u pakao nakon što je na Internetu procurela njena fotografija u toplesu. Ljudi su počeli da joj se podsmevaju, što je u njenoj adolescenciji izazvalo psihičke i mentalne probleme, koje je usled odbacivanja svoje okoline pokušala da ublaži alkoholom, a kasnije i narkoticima. Zanemarimo za trenutak njeno mentalno stanje i verovatno nedogovorne roditelje i koncentrišimo se na uticaj Interneta na njen život. Ono što je ovde bitno je zapravo njeno ponašanje na Internetu, koje je uticalo da se njena celokupna situacija pogorša. (Pogledajte video iznad, da bi ispratili celu priču)

Zaista je strašno to što se dogodilo, ali takve stvari nisu tako retka pojava kao što se na prvi trenutak pomisli. Da bi zaštitili decu na Internetu, od ovakvih i sličnih stvari, nadležni organi u Srbiji, pre 3 god. pokrenuli su akciju Klikni bezbedno, koja se kroz predavanja i radionice zapravo i sprovodila u mnogim školama širom zemlje.

Triput’ meri, jednom seci

Kroz ovih nekoliko primera, iz raznih oblasti koje se tiču Interneta, želeo sam da skrenem pažnju na suštinu problema za čije se rešenje savet nalazi u našoj staroj poslovici: Triput’ meri, jednom seci.

Ako je za vas Internet još uvek novost i niste sigurni čemu sve to služi i kako radi, najbolje je da posmatrate kako to rade iskusniji korisnici. Ili jednostavno pitajte šta vas zanima ili niste sigurni. Svi smo mi prošli kroz te faze gde smo učili na sopstvenim greškama, opekli se na sopstvenu vatru i ispravljali ono što smo sami iskrivili. Za neke je to bio BBS, za neke IRC, ICQ, MSN, MySpace, a danas je za većinu Facebook ili Twitter.

Ukoliko imate bilo kakva pitanja ili nedoumice na ovu temu, molim vas da u komentaru ispod napišete šta vas zanima i što konkretnije opišete problem, a ja ću se lično potruditi da pomognem koliko je u mojoj moći. Ako bude bilo dovoljnog interesovanja, možda mi sve to posluži kao materijal za neki ‘Bonton na Internetu‘ ili ‘Bonton na društvenim mrežama‘ ili nešto slično u vidu besplatne elektronske knjige, a sve u službi što bolje interakcije svih nas sunarodnika mreže svih mreža.