Digitalna papazjanija

Mi borderi i snowboarding u Banskom

Znam da ste došli ovde da čitate moje hvalospeve o tome kako je snowboard totalno cool stvar i kako Bansko ima najbolje staze na svetu, ali moram pre toga da napravim mali uvod, kako bi vam preneo sve svoje utiske. #FunnyFact je da je ovo, ako izuzmemo ekskurzije u školi, moje prvo zimovanje ever i pored toga što više volim planinu nego recimo more. Još je čudnije to što mi je Kopaonik celog života bio jako blizu, kao i to da sam ga zapravo redovno posećivao, ali više na bazi izleta i osvajanja vrhova u prolećnim i letnjim periodima. Isto tako snowboarding mi je uvek bio cool sport, čak sam i igrao video igre sa istim, ali me nikad nije privlačilo da se i IRL oprobam u njemu. E pa, ove godine sam odlučio da sve to pormenim.

Pred polazak sam shvatio ne samo da mi treba odgovarajuća sportska oprema koju nemam, već i da sam svoje ski-pantalone poslednji put nosio pre 4 god i oko 20 kg manje. Naravno, kako to uvek sa pakovanjem biva, sve se dešava dan pred polazak. Najteža misija bila je pronalaženje odgovarajućeg broja cipela za bord, jer em je kraj sezone, em su naše radnje poznate po slaboj opremljenosti. U opštem ludilu obilaska svih mogućih radnji po Beogradu, analiziranja kontakt formi sa njihovih sajtova i pravljenja strategije obilaska svih u najkraćoj mogućoj maršuti, faktor koji je dodatno otežavao stvari bio je sneg koji nije prijao ni prstima, a ni touchscreen-u mog telefona. Trčim ja tako sa kraja na kraj grada, od radnje do radnje… jurim cipele broj 45 i padne mi na pamet genijalna ideja. Zašto ih jednostavno ne bih pozvao telefonom i pitao imaju li moj broj cipela, da ne bijem tol’ki put uzalud. Ohh ima nade, ipak me digitalizacija i Internet nisu totalno uvukli pod svoje. Kad ono međutim, u polovini radnji se uopšte ni ne javljaju na telefon, tako da sam uštedeo obilazak samo jedne radnje, ali u svoj onoj silnoj gužvi bilo je bolje išta nego ništa. Kupio sam sve što mi je trebalo i otrčao kući da dovršim (čitaj: počnem) pakovanje.

Kako mi je sve oko bordovanja bilo i dalje špansko selo, rekoh aj da izguglam šta sve tu treba, kako ide i tako te neke osnovne informacije. Odmah sam na YouTube-u našao i kurs od desetak lekcija o tome kako se montira oprema i šta je bitno za prve korake i bacio se u upijanje gradiva. Tu sledi epska scena gde me drugarica na četu pita jesam li se spakovao, a ja joj odgovaram da učim da vozim bord. Pita ona “kako bre učiš da voziš bord“, “pa gledam kurs na YT“, odgovaram ja, onako pun entuzijazma. Pola sata kasnije, pita ona kako napredujem, ja reko’ “evo stigo sam do skretanja“. Sat vremena kasnije, pišem joj da sam završio kurs, a ona će meni “Ti to učiš k’o onaj u Matriksu“. Svaka sličnost je slučajna! 🙂

Već po prelasku granice sa Bugarskom, glavno pitanje bilo je gde kupiti lokalnu SIM karticu sa data planom, kako bi se naši gadgeti osećali kao kod kuće, a mi nastavili svoje zavisničke živote na Internetu. Pošto domaći zadatak nisam odradio na vreme, morao sam da izlistam sve prijatelje na Fejsu kako bi našao ono par bugarki koje sam prethodnih godina upoznao, jer naravno, ko se još seća imena. Da ne trošite vreme, najpovoljnija varijanta paketa za 3G data plan u Bugarskoj je Globul Connect sa ~15 EUR za 1 GB.

Samo Bansko je, uz Borovec, jedan od dva najveća ski centra u Bugarskoj i jedno od zanimljivijih u Evropi. Bansko je mali gradić koji u svojoj ponudi ima za svakoga po nešto. Dobar deo grada je očuvao tradicionalni izgled kamenih kuća sa drvenom stolarijom i ručno tkanim vunenim tepisima, koji datiraju od pre više od 100 godina, dok je u drugom delu grada izgrađeno preko 300 savremenih hotela. Wi-Fi možete uhvatiti u blizini svakog boljeg hotela ili restorana, a dobar deo je i otvoren pa za povezivanje ne zahteva nikakve šifre. Ja sam sa društvom bio u Bellevue Residence i hotel je sasvim pristojan. Ako želite negde da sednete na kafu ili klopu, najtoplije preporučujem Stariju Komitu, restoran Victoria, a za uveče Amigo Pub ili Veselo Selo, u zavisnosti šta preferirate. U svakom slučaju, ‘mehane’ imate na svakom ćošku i cene su pristojne. Slične kao u Beogradu ili one na Kopaoniku. Prodavnice sa suvenirima takođe imate svuda, a isto važi i za prodavnice zimske opreme. Ima i nekoliko supermarketa koji rade 24h, pa ne morate da brinete ako ste nešto zaboravili od kuće. Svugde imate i menjačnice, ali se kurs razlikuje od jedne do druge, pa obiđite više lokacija pre nego što zamenite evre jer je zvanična valuta i dalje Lev. Preporuka je naravno, menjanje u bankama, ali realno, sve nas mrzi da jurimo banke koje rade, jer zimske radosti ne mogu da čekaju.

Kad smo kod zimskih radosti, ove godine sam naleto tačno za vreme održavanja svetskog kupa u skijanju, što samo potvrđuje atraktivnost i kvalitet ski staza u Banskom. I ako nisam neki ekspert, mogu vam reći da su staze fenomenalne i da je ~75 km staza dovoljno za svačiji ukus. Čak sam video i neke ljubitelje ekstremnog skijanja koji se spuštaju kroz šumu po dubokom snegu, a za one još željnije adrenalina postoji mogućnost iskakanja iz helikoptera na neki od obližnjih vrhova, te spuštanja preko mesta gde još ljudska noga nije kročila. Za nas obične smrtnike, najlepša staza verovatno je “The Plateau“, dok je “Tomba” najatraktivnija zbog svoje težine. Ja sam se držao plave staze sa rednim brojem 1 koja je zbog svoje dužine možda bila i preveliki zalogaj za mene već drugog dana, ali volim da grizem više nego što mogu da progutam, pa valjda zato i napredujem. Do samog ski centra se iz grada stiže gondolom čije kabine primaju do osmoro ljudi ili “8 duša“, kako to bugari kažu. A nazad možete ili gondolom ili već pomenutom stazom broj 1 koja se spušta na isto mesto odakle kreće gondola. Tu je i veliki centar za iznajmljivanje ski opreme, tako da skije i bordove ne morate da vučete sa sobom.

Ako ste početnik što se snowboardinga tiče, neću vas smarati pričom da ćete na počeku padati kao kruška i biti u modricama, jer to se em podrazumeva, em je deo zimskih radosti. Čak i ako planirate da uzmete časove kod nekog od mnogobrojnih instruktora, preporučujem da prvo par puta probate sami da se, makar i po ravnom, ‘provozate’ daskom, čisto da steknete osećaj koliko se realnost razlikuje od onoga što ste očekivali. Upravo tu ćete steći potrebno iskustvo koje će vam pomoći da lakše savladate tehniku snowboardinga, kako bi posle uživali u blagodetima spuštanja niz padine. Kako sam pre ovog zimovanja bio apsolutni početnik, podeliću sa vama moja početnička iskustva u nadi da nećete napraviti iste početničke greške.

Ako želite da se oprobate u snowboardingu, potrebno vam je sledeće:

  • Dobra volja – jer bez iste sve ostalo nema smisla.
  • Cipele za bord – ovo je zapravo jedini deo opreme koji treba da kupite. Dasku je najbolje da iznajmite jer em je skuplja, em je treba vući sa sobom, a i propisno održavati. Kod cipela je najbitnija stvar da su vam udobne. Nemojte uzimati veći broj od onog koji nosite jer je bitno da savršeno prijanja uz nogu. Nove cipele se posle par nošenja oblikuju vašem stopalu i od tada postaju vaš najbolji prijatelj. Postoje meke, srednje i tvrde. Obavezno uzmite meke! Jedine koja sam ja uspeo da nađem sa mojim brojem su srednje, pa su me zbog njih malo boleli zglobovi jer sam stiskao k’o sivonja.
  • Pantalone i jakna – regularne ski pantalone i jakna koja ne bi trebalo da je predugačka (najbolje do malo ispod pojasa) kako vam ne bi smetala tokom vožnje. Na njima postoji oznaka otpornosti na vlagu (npr 5K, 8K, 10K, 15K) gde veći broj označava veću otpornost, tako da je najbolje da potražite one sa bar 10K jer ćete u počeku dosta vremena provoditi u snegu.
  • Rukavice – takođe potražite one otpornije na vlagu, a obratite pažnju i da imaju traku pomoću koje ih možete prikačiti na jaknu kako ih ne bi izgubili. Takođe, nemojte da uzmete one koje vam knap pašu jer ćete ih jako teško navlačiti kada su vam šake već mokre od snega (a obično ćete se tek tada setiti da vam trebaju) več uzmite malo veće.
  • Naočare – i ako se u početku nećete kretati većom brzinom da bi vam načare trebale, desiće se da duva vetar i nosi vam sneg u oči, a tada su naočare jedini spas. Takođe, ako sunce zasija snežna belina će vas zaspeleti pa su naočare ponovo jedini spas.
  • Zaštitna oprema – nije obavezno ali su štitnici za kolena, zglobove i repnu kost svakako plus.
  • Upornost – ponavljanje je majka učenja, a upornost ono što vas održava u želji i dobroj volji… ili u ovom slučaju, na dasci. Ne dozvolite da vas devojke u uskim ski pantalonama odvuku van staze. Ostanite fokusirani. Nemojte posle par padova da odustanede od lepog hladnog i snegom ispunjenog dana i da zaglavite u obližnjoj toploj kafani. Ustanite i ponovo. I ponovo i ponovo i ponovo… Bitno je biti uporan i istrajan.

Bilo je tu u blizini par iskusnijih skijaša koji su mi sve vreme pričali “ma kakav bord, uzmi skije…“, a opis svakog spusta opisivali sa “ma bili su neki borderi…“, pa sam i ja u šali svaku rečenicu počinjao sa “Mi borderi…“, te odatle i naziv ovog teksta – u skladu sa svime.

Ja sad odoh da legnem i zalečim svoje upale i modrice, pa se nadam da se vidimo na bordu već prvom sledećom prilikom. Mi borderi smo takvi, volimo da se zezamo i uživamo u zimskim radostima 😉