NOKIA N900 – Iz obe ruke
Dok sam bio mali, imao sam puno snova o čijem sam ostvarnju maštao. Kako sam krenuo na fakultet i bio u situaciji da lično upoznajem ljude koji su mi do svega par godina pre toga bili idloli, lagano sam počeo da se bavim i honorarnim poslovima koju su mi omogućili da se neki od mojih dečačkih snova ispune. Iako su moje ambicije tokom vremena rasle i u snove dolazile neke nove stvari, ono što je i dalje isto je onaj dečački osećaj kada dobijete nešto što jako puno želite. Poslednjih godina, to su uglavnom gedžeti (gadgets) koji se retko viđaju u našim krajevima. NOKIA N900 je jedna od igračkica sa vrha mojih maštarija za koje sam mislio da ih nikada neću ni videti, a kamoli imati prilike da se sa njima igram

Ovom prilikom se neću previše obazirati na same tehničke karakteristike i mogućnosti ovog uređaja, jer iste možete lako naći na mnogo mesta na Internetu (a ako ste pravi geek verovatno ih već znate napamet) već ću pokušati da prenesem svoj lični doživljaj ovog neverovatnog komada plastike. Da, nazvao sam ga komadom plastike ne zato jer isti vredi koliko i obična dečija plastična igračka u vidu telefona na baterije koji svira kada se pritisne neki njegov taster, već iz razloga što će mi tako (možda) biti lakše da se od istog oprostim posle pisanja ovog teksta.







Da na ovom svetu ima dosta opičenih ljudi, svesni smo iz sopstvenog okruženja. Takođe nikada nismo sumnjali ni u otkačenost ideja inžinjera elektrotehnike. Naučno-fantastični filmovi su odavno prevazišli maštu običnih ljudi, a svakodnevno nas zaprepaste nove dosmislice krativnih ljudi. No naravno, uvek je najbolja varijanta kad’ jeneko sve od prethodno navedenog.
Kako Marko već duže vreme planira kupovinu postolja za svoj laptop, dosta smo razgledali ponudu domaćih dobavljača hardware-a. Bilo je više postolja različitih karakteristika, no sva su imala malo veću cenu pa je kupovina uvek odlagana. No kako su nas stisli ovi vreli dani do nekog rešenja se moralo doći pod hitno. Moja desktop mašina se i dalje opako greje i pored toga što sam ugradio ventilator od 120mm, a stranica je po default-u otvorena. Zamislite kako je tek u Toshiba-inom laptopu koji takođe radi 24h dnevno. To je samo aktuelizovalo priču o postolju za laptop pa je Marko rešioda sebi isto napravi od materijala koje već posedujemo u stanu. Našao je kartonsku kutiju koja će biti osnova, ali nešto je nedostajalo za kompletiranje postolja. Meni su na pamet padale razne ideje, od isecanja plastičnih flaša do kompletnog dizajna od kartona, no ništa od toga nije bilo odgovarajuće. Sve dok nismo našli stari plastični čiviluk koji odavno odbija da stoji na zidu duže od par dana.



